winnie nema pojma; četvrtak je uf.

ako sam jučer mislila da je teško...
danas je bilo još čudnije.
puno sam puta prošla kroz to.
a ipak odumiranje nekih starih dijelova mene.
me još iscrpi. uplaši. ne znam kako i šta.

jučer sam pogledala film jer sam popodne preležala.
danasmi je inga dala da joj do zadnjeg trena mogu odgovoriti.
želim li na bana ili ne.

željela sam sladoled.
i bananu.
onda sam s njom podijelila i malo pizze.
a onda i pivu navečer.
malo sam plesala bosa.
malo sam pjevala s banom i ingom i mislila na zvonku.
malo sam sjedila na podu.
inga je rekla bravo što nemaš svoju uobičajenu zelenu haljinu.
a onda mi je poslije u autu.
rekla - pa ti si na konju. i brzinski rekla nešto.
o muškoženskim odnosima.
nešto što možda nije univerzalna istina.
nego njeno iskustvo. ali različito od mojeg.
pa sam je oduševljeno gledala, slušala, upijala.
da vidimo hoće li se to i mene ticati nekad.

preživjela sam dan.
hvala mu.
hvala svim sudionicima.
a sad neka nestane!
i neka sam sutra bolje/bolja.