jutro.
sjela sam u stribor i čekala dariju.
nekako sam bila.
ne znam.
već dugo ne znam riječi za ono što sam.
čini mi se kao da ljudi izvana znaju više riječi o meni nego ja.
ne znam jesu li njihove točne.
marina mi je rekla da nemam u očima više ništa tvrdoće.
često mislim na to.
sjela sam i gledala maksimir i kružni tok.
birala sam stol koji ima pepeljaru s natpisom'be yourself'.
ali mi je bilo prehladno pa sam se premjestila za stol koji je imao i dekicu.
na njegovoj pepeljari je pisalo 'enjoy life'.
došla je i navodno sam joj dobro pročitala raspoloženje s lica.
tako smo se i upoznale. nikad mi to nije sakrila.
i nekad mi je rekla - nemoj me tako gledati!
pile smo kavu. hodale uz faks. naš faks.
mi smo imale svoj faks i svoje vrijeme na njemu.
osjetila sam dragocjenost tog imanja.
dobar korijen.
onda smo došle tamo. i ne znam koliko uspješno meditirale.
mi i neki ljudi.
i čovjek koji je govorio sjajan hrvatski.
govorio je riječi poput 'drevna', tko to uopće nauči?
podsjećao me na alvara. on je isto učio neobične riječi.
onda je bila pauza. pojavio se neki dečko koji mi se svidio.
obično ovi koji se meni svide... imaju oko 22-23. u najboljem slučaju.
šta ćeš. tata je neki dan rekao da je samo važno da je punoljetan.
tata me se želi riješiti!
tomislav mu je rekao da je to najbolje, da takvi još ništa ne znaju.
pitaš ih žele li curu i oni brzo hoće.
onda je meditacija završila.
a ja sam htjela mentalnom snagom nekoga nagovoriti da otvori kekse.
nije mi išlo. moram još vježbati, daleko sam od ninje.
pa sam kekse otvorila ručno.
ne treba podcijeniti ni snagu tijela, um nije jedini alat ;)
onda smo sjedile i jele kekse.
darija je pitala kad idemo.
ali sam ja planirala malo pričati s dečkima.
simpatični su bili.
pa smo malo pričali s njima.
i pojeli nešto keksa.
a onda smo krenule.
smijuckali smo se svi.
svi su nešto govorili. dečki su bili super.
super mi je neka količina super ljudi.
koje ne moram zadržati.
darija je bila divna i smiješna i sve.
onda smo krenule do parkića kod gilje.
gdje je pisalo da je more naš ponos i snaga.
ona se divila golubovima.
i baš smo nekako dugo sjedile tamo.
još jedan korijen, još jedna dublja povezanost.
pa smo se premjestile u drugi park.
pa polako pješice nazad do birtije gdje smo se srele.
na još jednu kavu.
puno smo toga pričale kroz dan.
sve mekano i glatko.
putem sam shvatila da smo skupa provele 11 sati.
ne znam kad smo to zadnji put imale nas dvije.
dragocjeno vrijeme.
i onda sam doma jako rano zaspala.
mislim da ću pokušati malo dublji uron u sebe.
da ima tu još nekih prokopavanja.
inače...
prošlo je mjesec dana da pišem ovo.
i samim time.
mjesec dana da nešto drugo ne pišem.
nekom drugom ne pišem.
samo kažem.
istreniran, tako mi je bio napisao.
ima nešto sjajno u treninzima... baš ima.
eto.
just sayin'...
Nema komentara:
Objavi komentar