četvrtak, 29. lipnja 2017.

si su tu.

tako je lena govorila kad je bila mala.
da su svi tu. nekad kad bi svi bili u stanu.
ili kad nas je bilo puno u liftu, što poznatih,što nepoznatih.
si su tu.

došao je tomislav da mu nešto pomognem.
ali je moj laptop bio prespor. pa mu nisam pomogla.
nego je svatko radio svoje.

mama je bila po dućanima. tata je radio.
onda su se svi pojavili doma nekad.
sve u smjenama. svatko je radio svoje, svatko je jeo svoje.
svatko je bio svoje. a ipak mi je dan bio mekan i gladak.

onda sam navečer jako htjela trčati.
ali sam nekako zaspala jako. i spavala do 8. probudila se čudna.
i nisam mogla u sebi naći trčanje.
bilo mi je žao, ali mi je nešto još uvijek spavalo.
i nisam to htjela razbuditi na silu.

onda sam gledala serije, nastavljala raditi vizitke.
i išla kroz vrućinu i neku čudnu nevoljkost.
za stvari koje želim i koje sam si odabrala.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...