ponedjeljak, 12. lipnja 2017.

prirodni slijed.

događa mi se prirodni slijed.
mnogim ljudima se to odavno događalo.
meni periodički.

sviđa mi se to.
nadam se da ću izdržati dovoljno dugo u takvoj smirenoj sretnosti.
da vidim kako se transformiram iz mira i pitomosti.
a ne iz *zahtijevam događanje, odmah sad i brzo!!*

sjedim i pijem malo vina.
polumrak je. tišina je.

pojela sam kolač danas. nije mi zapravo pasalo.
ali jesam. bio je rozi, taman tako ih i klara bira.

ali pasala mi je tonka. koja je spontano došla do mog kvarta.
upravo je neki link iskočio.
i kaže da se ljubav ne događa spontano.
i da zahtijeva disciplinu.
ali meni su danas.
ljudi. ljudi-ljubavi. dolazili.
dosta spontano. pa malo sumnjam u to da mora biti disciplina.
ali tko zna...

još nisam dovršila papirnate leptire. radim ih malo po malo.
nisam dovršila ni.
knjige iz knjižnice (a zakasnina teče).
talijanske stripove.
pospremanje sobe.
i tako.
ti moji skoro vječni procesi.
samo što mi sad nekako.
uopće više ne smeta što sam spora.
nego mi čak i.
paše.

pa se iz nje rađaju.
neke stvari same.
neka se.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...