ne opirem se... malo sad.

malo sad.
se ne opirem.
najradije bi crtala srca.
malo ih i crtam mislima.

puno sam pričala jučer, bilo je i dosta gluposti.
ali šta se može.
puno sam i pisala kad sam se probudila.

tako mi je lijepo.
u nekom sam sporom ritmu.
i nekako ništa nije krivo.
prestala sam biti pogrešna.

svako toliko je netko moj, netko ovaj ili onaj.
i onda kliznu. i ostanu moji.
mojost se isto promijenila.

drugi su jeli, a ja sam pila brdo pive.
onda je danas tata jeo, a ja sam pila vino.
teško mi je nekako jesti s drugima.
ne uvijek. ali ima vremena kad mi je.
pa to ne radim.

danas je netko dvaput, dva različita neka.
rekao *ljubavi* u mojoj blizini.
i ja sam odreagirala kao da meni govori.

kupila sam breskve i batat.
umjesto jabuka koje mi se ne jedu.
i umjesto banana za koje pretpostavim da mi se uvijek jedu.

želim baciti svoj jastuk.
i jednu odjeću.
iako mi je odjeća sva u takvom stanju da bi trebala sve baciti.

želim pisati tonki pisma. ali nemam snage za pisma.
pišem joj puno poruka.

sjedim u polumraku i pišem.
osjećam haljinu na sebi.
dotičem si lice.
sjećam se.
sjećam se u dodiru i sjećam se u mislima.

radila sam malo leptire od papira.

pitala sam ljude je li njima dosadno ikad.
to mi je važno pitanje bilo.
kao što mi je nekad bilo važno.
pitati ih jesu li sretni.

bože.

toliko sam nevjerojatno dobra prema sebi.
danima. a tako obične male stvari.
i svako toliko se otvori prostor.
za naučiti novo. novu boljost.
i onda kad sam prema sebi.
je lakše vidjeti. kako biti dobar prema drugima.
osjetiti, čuti, prepoznati.
ponekad čak i pitati.

danas mi je žena u dućanu rekla.
*da su svi kao vi, bilo bi super*
čula sam je. rekla sam da bi bilo previše.
jer sam mislila na cjelokupnu mene.
ali zapravo.
segment na koji se odnosio.
da.
bilo bi super da su svi, pa i ja.
kao ja kakva sam bila u tom trenutku.

emotivno mi se događaju promjene.
vjerojatno jako velike.
puno sam mirna s njima.
ne znam gdje me vode.
samo znam da su sigurno prelijepe.

polako.