petak, 23. lipnja 2017.

gust i težak kućni dan...

danas sam se vukla kroz dan i nije mi se postojalo.
šapicin šarm je, uporno, postojao sve više.

bile smo doma. ja legnem mrtva na kauč.
ona došeta i skoči pa legne kraj mene.
ono kao - aha, danas ležimo mrtve na kauču, može.
pa ustanem dolje, evo malih šapa... i tako.
baš je ljubav...

tlak i menstrualni grčevi i vrućine.
i polako se dan ipak približio kraju.
laknulo mi je kad sam mogla pomesti terasu i zaliti cvijeće.
to nikad ne radim doma pa mi je uzbudljivo.
a nekako traje i vidljiv je pomak.

onda sam skužila u nekoj dosadi i mrtvilu...
kako se editiraju fotke na mobitelu. nisam ni pokušavala prije.
pa me, kao i uvijek kad se o fotografijama radi, očaralo.
i onda sam sporo i jednu po jednu ubacivala u album na fejsu.

čitala sam knjige neke... 5-6 komada, o svemu malo...

i onda nazad navečer pred tv.
poznate serije.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...