dvije žene i dva psa.
oni su se toliko igrali i družili da je sve bilo toliko.
lijepo i lako.
sretan svijet.
nije bilo psa kojeg nisu pozdravili ili se poigrali s njim.
poslije smo išli k njima na ručak.
svi su zaspali.
ja nisam jer sam malo kave našla.
i malo papira pa sam malo pisala.
i hodala bosa. po pločicama.
onda nas je ana spontano pozvala na druženje.
a i lovro se javio za druženje na zemlji, kad već nisam mogla na nebu neki dan.
i tako smo se skupili na britancu i družili dugo dugo.
onda je lovro šapicu i mene otpratio doma.
to je bilo lijepo od njega.
pa smo na terasi do 3 ujutro.
igrali 'pogodi tko'. pobijedio me 5 od 6.
a i tu jednu bi me da nije bio nesmotren u jednoj rečenici.
onda me dvaput pobijedio u 'čovječe ne ljuti se'.
pa je rekao da igramo na tri dobivene. pa je dobio i treću.
i onda je smislio da igramo svatko s po dvije boje.
to je bilo fora, mislila sam da neću moći pratiti.
ali samo nisam mogla pobijediti :))
a onda mi je pokazivao kartu grada i ulice zagreba.
objašnjavao strpljivo. uvijek me to iznenadi kad mi ljudi.
umjesto da odustanu. objašnjavaju polako dok je skužim.
ili pristanem skužiti. na lijep način me to iznenadi.
i onda je otišao biciklom nekim od tih ulica kući.
i rekao je da je to samo bila sreća, što je pobijedio.
kako je sreća ako je svaku dobio?! :)
Nema komentara:
Objavi komentar