utorak, 6. lipnja 2017.

dan se kreira sam...

i ja mu to dozvolim.
iako ću možda morat apdejtati ovaj post.
neki drugi put.

maja i ja smo bile jutros tečne i blizanačke.

fotkat će. to me veseli.

a onda se iznenada dogodila klara.
klara meni, ja njoj, nama maksimir.

ovo je kratak post jer moram ići.
a htjela bi pisati. malo još.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...