sunce se prelijeva podom.
lijepo je. radi neke zanimljive sjene.
pijem premalo vode. i još premanje.
jutros smo maja i ja skupa doručkovale.
stavljale smo voćkice i lan i med u zobene.
slušale smo kako jorge drexler pjeva.
onda je netko pjevao i nešto portugalsko.
pa je eros. otpjevao. najdivniju *un' altra te*.
osim što nije bila ta. nego. *otra como tu*.
ali svejedno eros.
nekako se polusvjesno punim.
sporošću.
dopuštanjem.
talijanskim.
portugalskim.
malo i španjolskim.
danas je došlo i pismo na njemačkom.
čitala sam i razumjela bit.
odgovarat ću posve oslonjena na google translator.
"no, otra mujer. no creo."
kad pustim te glasove. te jezike.
mirna sam s tim.
ne. mirna sam sa sobom.
plakala sam danas.
i smiješila se nekim malim videićima.
šetala. jela sladoled.
napravila joj reiki.
puštala sam meditacije. i neke još stvari.
jako sam usporena.
i idem sve po malo.
jučer sam čitala onaj glorijin ljubavni roman.
baš sam se veselila bezbrižnosti koju će donijeti.
nije trebao biti nimalo strašan. ni išta.
ali onda su se samo.
nizali podnaslovi (običnog bezveznog ljubavnog romana).
*zemaljska stjuardesa*
*neočekivana pošta*
*ponovo u šibeniku*
...
*čuda se događaju*
*ljubav ne traži ništa*
...
*oduvijek ljubav*
mislila sam da sam sigurna od misli i svega.
u običnom ljubavnom romanu.
sad nekako. mislim da sam sigurna.
ali da ću još neko vrijeme ipak ostati u zoni nerazumijevanja.
- - - - -
pjesma je u međuvremenu rekla:
É isso aí!
Como a gente achou que ia ser
A vida tão simples é boa
Quase sempre
É isso aí!
Os passos vão pelas ruas
Ninguém reparou na lua
A vida sempre continua
Eu não sei parar de te olhar
Eu não sei parar de te olhar
Não vou parar de te olhar
Eu não me canso de olhar
Não sei parar
De te olhar
É isso aí!
Há quem acredite em milagres
Há quem cometa maldades
Há quem não saiba dizer a verdade
É isso aí!
Um vendedor de flores
Ensinar seus filhos a escolher seus amores
Eu não sei parar de te olhar
Eu não sei parar de te olhar
Não vou parar de te olhar
Eu não me canso de olhar
Não vou parar de te olhar
- - -
imam osjećaj da se vraćam u sebe, u dob od recimo 22-23-24...
i kao da tamo skupljam neke niti, odvajam ih prstima i povlačim opet za sobom.
možda su dovoljno duge da dosegnu današnjost.
a možda su nevezane na kraju pa ne trebaju dužinu
da dosegnu današnjost.
samo poticaj, nekoga da ih povuče.
nisam najsretnija s tim što i danas trebam pisati.
ali zapravo me i ne smeta.
i danas je jedan od mojih dana.
i danas sam ja.
eto.
a sad bi stvarno mogla otići popiti još vode.
i još vode. i još vode. za početak.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
ignoriram, defokusiram, ne pratim...
toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...
-
jedna mala malina maca. me grebe i grize neodoljivo. dali su mi da je probudim. i dali su mi doručak u krevet. i macu u krevet. i ...
-
to mi je jučer tonka rekla. (ili danas?) iako sam bila doma kod nje. ne kod sebe. ali bezveze sitničarim. nešto se lijepo vrtilo ovih d...
-
trebala bi češće čitati ono što napišem. našla bi neke odgovore o sebi. bilo bi mi lakše funkcionirati. mislim, danas mi već je lakše, a...
Nema komentara:
Objavi komentar