petak, 4. kolovoza 2017.

kako to?

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
i uf.
u jednom trenu sam se spustila dolje u poštu.
poslala paketić.
pustila da neke stvari budu gotove.
pročitala knjigu skoro cijelu.
ugurala girlande i brdo papirnatih stvari u kutiju.

ostavila nered.
otuširala se.
i napokon krenula na druženje.
ljudima. svojim.

ne znam kako sam bila tako dobra.
da tako divne ljude imam oko sebe.
ili nisam bila dobra.
pa me svemir odlučio pretvoriti u dobru.
tako da me okruži divnim ljudima.
i pusti me da učim od njih...
ne znam ni sama...

samo sam se pitala u jednom trenu.
kako je moguće da ne radim.
i u petak u 8 navečer još nisam gotova s poslom?
a uopće ne radim... i da me netko pita šta radim.
rekla bi - ništa. rezuckam...

ah.
ono. sama sam sebi napravila situaciju 'napokon petak'.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...