jedem hrenovke i mrkvu.

provela sam divan dan s marinom.
onaj divan dan koji traje i ide meko.
i ne kužiš da se događa divan.
i ne kužiš šta si sve radio.
samo nekako.
kad se odvojiš.
shvatiš da je i jednoj i drugoj porasla vrijednost od toga.
ne znam koja vrijednost.
neka općenita, osobna...
vrijednost sebe, vrijednost dana, vrijednost iskustva, vrijednost vremena.
neka od tih vrijednosti.
ili svaka od tih vrijednosti.

ali svakako - objema.

i tako sad sama polako.
večeram hrenovke, kuhanu mrkvu i sirove tikivce.
izrezano na neke kockice i kolutiće.
i mislim si...

bilo bi divno da me nađe netko moj.
uskoro.
da zaspim kraj njega.
da se držimo za ruke.
da gledamo film.
da se ljubimo.
da mu diram trbuh i smijem se na njemu.
da mu šapnem teškoizgovorive stvari.
da mu dam da me vidi dok plešem.
da šutimo.
da pričamo.
da se izgubimo.
da se sakrijemo.
da uronimo u more.
da me nađe.
ili da ja nađem njega.

ima još toga.
ali nemam ja samo blog.
imam i svoje male privatne papire.
za još toga...