dovoljnost i postignuća...

nedjeljno je kasno jutro.
pijem kavu s cimetom.
pitam se šta da još u nju dodam.

opet sam snuzala alarm skoro beskonačno.
onako... od pola sedam do pola deset.
svakih pet minuta.
znam neke koji bi me ubili na trećem snuzu :)
ali vodim se motom jedne šibenčanke.
triba ga koristit.

zaboravim da trebam pisati šta je bilo.
a ne šta još u budućnosti trebam.
to mi donosi mir.
napraviti, zapisati.
iako trebam tu i tamo i popise za budućnost.
ali ne trebam toliko puno.
nekako mislim da možda ipak neću zaboraviti želje.
koje godinama želim.

pustiti željama da dišu.
da se razviju. da postoje.
da idu svojim smjerom.

puno mislim na mamu i tatu.
i hrvoja. puno i nježno. s odmakom, fizičkim.
razmaknuti smo u gradovima.

danas mir. blagost.

ujutro sam malo igrala duolingo.
moram se sjetiti da je to samo igrica. da to nije tečaj jezika.
ili ne znam kakva kazna. nego igrica.
koja me dosta dobro zabavlja.
zaradila sam 12 lingotsa jer sam prešla na level 12.
njemački i dalje ne znam.
pa me kopkala rečenica ivanova.
da nitko ne zna njemački, čak ni oni koji u berlinu žive dugo.
htjela me obeshrabriti. da ne igram dalje.
ali nešto u meni je reklo da ok.
onda neću ni ja nikad znati njemački.
samo ću igrati duolingo. dok god ima njemačkog.
kad se njemački potroši... igrat ću talijanski.
ili već neki jezik.

ma tko kaže da se uopće mora naučiti?
samo ne odustati... od nečega što voliš.
a ja volim riječi. i volim duolingo.
i volim fotografije.
i volim čitati. i volim šetati. i volim voziti bicikl.
i volim plivati. i volim trčati u malim dozama.
i volim prati suđe.
i volim oprati prozor ili neke površine.
i volim pisati pisma.
i volim grliti neke ljude.
i volim intenzivne boje.
i volim nekad bojama utišati intenzitet.
i volim učiti kako se papiri mogu pretvoriti u tekice.
ili čak u pismotekice. ili čak u knjige.
i volim raditi girlande.
i volim učiti meditirati. učiti mir i sjedenje s mirom u sebi.

i volim pjevati neke stvari. komade pjesama.
i volim pisati i gledati kako na praznom prostoru rastu slova.
brzinom svih čuda svijeta odjednom.
i volim učiti nove stvari (samo što krenem odjednom sve i zapetljaju mi se noge i padnem.
i onda se ne dignem odmah nego prvo plačem jer sam pala pala pala i nije fer nije fer nije fer).

i volim plesati vlastite pokrete koji nisu oni u kakve se zaljubim kod drugih.
i volim gledati filmove.

i volim neke hrane.
netko tko voli toliko toga.
se ne bi trebao opterećivati u onolikoj mjeri u kojoj se ja nekad.

to bi baš mogao biti dobar rimajnder za zid.
samo da smislim kako da ga sročim.
da bude kratak, a da obuhvaća sve ovo.

razmislit ću.
smislit ću.
<3