nova protočnost.

mogu li se, trebam li se... premještati po prostorima, naslovima, izazovima.
negiram li neku svoju jednu stvarnu potrebu?
ili sam ja sve te potrebe raspršene kroz boje, prostore, misli? nemam pojma.
treba li mi zaista potreba?

dobro mi je ime. za molitvu.
možda mogu biti limitirana. nebom i zemljom.
možda mogu putovati bez da se krećem prema pravilima koja sam do sada.
hm. ne mogu reći poznavala. samo smišljala za sebe.
i ne držala ih se.

bojim se.
nekako su mi se nakupili strahovi koje nisam ni znala da sam opet.
suvenirala. glupo je suvenirati strahove. ali omakne se čovjeku poput mene.
sad te suvenire treba polako raspustiti.

nisam magdalena. još od doba olivera mi je to najbolje ime za molitvu.
možda je nina onda. drugo najbolje. za to.

voljela bih moći. svaki dan od danas. upiti jednu priču.
samo jednu. može to nekad biti knjiga, može to nekad biti pjesma.
ili film. ali da je priča u cijelom jednom danu. i da je idući dan.
za novu priču. voljela bih tako provesti godinu.

spontano sam, šećući. sjela na kavu u kafić.
*courage*
nisam planirala. ali intuitivno sam valjda znala. da mi treba.
prihvaćam pomoć i svo ohrabrenje svemira.
prihvaćam. priznati da stvarno nisam znala bolje.
iako sam silno htjela. i da ću tek polako naučiti bolje.
probijajući se kroz nove nivoe nespretnosti.

danas sam izašla van. u onoj mojoj skoro vječnoj haljini.
na sebi nisam imala ništa. osim haljine, japanki i gumice za kosu.
mi smo se isprepleli.
nosila sam ruksak, ali on nije bio 'na meni'. bio je neko zasebno tijelo.
ne stopljeno s mojim današnjim kretanjem. ali neko prijateljsko tijelo.
nije mi ga bilo teško nositi.

danas bi htjela baciti 100 stvari koje ne trebam.
prvih sto je uvijek lako... gomila je malih nepotrebnih papirića.
i prvih 500 je lako jer sam suvenirila štošta. ali tamo negdje... kad zakoračim.
kad se počnem širiti sve više.
drugi mi kažu da je vrijeme za razum, da je vrijeme za sužavanje...
a iz mene se širi i rasplamsava... dugovremena suzdržanost.

dobro bi bilo da se... ne objašnjavam previše.
da ne rastočim energiju u nigdje.
ili je zablokiram u male pužaste vrtloge. neupotrebljive.
dobro bi bilo da se širim i tražim prostore.
kao ples.
kao što kaže gabrielle. tražiti slobodan prostor.
dobro bi bilo i da se ne zadržavam previše.
na isprikama ako pogrešno procijenim da je neki prostor zauzet.
oprosti je dovoljno. i samo se malo. pomaknuti.
tamo gdje nikoga ne guram i gazim.
dobro bi bilo da se redovito, higijenski, svakodnevno, prisjetim tko sam.
kako se ne bi događalo da me zbune tuđa objašnjenja o meni.
kako se ne bi događalo da pomislim da se moram braniti
iako znam da me nitko ne napada...

dobro bi bilo i da napišem nešto. o šibeniku.
iako znam da neću znati kako.
*ali to te ne bi trebalo spriječiti*,
naučila me jedna čudesna mala sofija.

dobro bi bilo da ovo uspijem.
raditi što češće.