srijeda, 14. lipnja 2017.

bilošta.

jutro s massimom.
maja je rekla da joj je ok to.

donijela mi je doručak.
fotkala sam ga.
fotkala sam puno toga zadnjih dana, mutno.
ničemu neće poslužiti.
možda je to sve dio nekog treninga.

išla sam se pomoliti u narodne novine.
tirkiznim papirom. gledala sam krede.

zagrlila sam evu.
pojela sam malo vigovog sladoleda.
obrisala sam male ruke od blata.
*okej mi je da mi staviš  kremicu*

puno toga.
ne znam di da to spremim.
možda me malo strah da mi je puno.
možda mi i nije.

rekla sam zubarki da to ne govori.
ostavila me da sjedim.
zaboravila mi je reći da mogu ustati.
ja sam.
gledala sliku na zidu. crvenu.
zec koji drži balon.

možda mi je vrijeme da okačim crvena vrata na zid.
ajmo se kladiti da ću zaboraviti na to?

danas sam se. nagledala očiju.
pripadnost.
šta ću s tim?
ništa. neka svemir to obavi...
ja zaista ne znam kako se.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...