a nekako usporeno jurcam.
napokon sam napravila sve kuverte.
divnih su boja. rade mi radost. radostaju me. dostaju me.
mama me stalno pita sta meni nije vruće.
kako mi ne bi bilo vruće, sedam tisuća stupnjeva je...
smiješna je.
pijem vode.
onak.
napravim si kvadratiće i onda stavim kvačicu kad popijem čašu.
nista bez kvadratića i kvačica. zaboravila bi.
bio je zastoj pa sam isla na borongaj.
tamo dugo nije bilo busa pa sam sjela na pod i pisala pismo.
jucer sam vozila prikolicu.
pa je čovjeku otisao kuplung i to nam je promijenilo plan.
njemu vise nego meni.
volim lade samare.
čudna vozila. divna.
na kraju smo spontano u kino išle ana i ja.
svidio mi se filmic. i jako dugo nisam slusala chavelu vargas.
dobila sam i pismo na njamečkom.
čitala. skužila sam bit. ne sve.
nije da znam njemački.
pa smo google translator i ja krenuli polako odgovarati.
bila kod zubarice.
slagala puzzle u čekaonici.
njezin sin je napravio sjajne puzzle.
oduševio me.
zavrtilo mi se od anestezije.
ona je bila divnai pažljiva.
rekla je - bez panike.
rekla sam da sam ok.
onda je rekla - rekli ste da mi vjerujete.
vjerujem.
dok mi je popravljala zub.
čula se carmen consoli u jednom trenu.
čudi me da sam je prepoznsala.
čitala nisam.
trčala nisam.
ali idem u kino.
Nema komentara:
Objavi komentar