srijeda, 5. srpnja 2017.

neki naslov za još jednu srijedu

fantastično mi ide s naslovima ;)

dan dug. opet.
ujutro sam jedva ustala.
nakon dvosatnog reikija.
osjećaj je bio divan.
baš se pitam postoje li negdje pravila.
koja bi mi netko htio dati da mi kaže da se to ne može.

ruke na sebe i pustiti.
i nakon dva sata mi je tek bilo dosta.
nisam ni znala da je toliko prošlo.

onda sam nosila kantu teti.
i s mirnom se čula u hodu.
rekla je da ćemo nešto riješiti u hodu.
to mi je bilo tako sjajno.
u hodu...
s tetom sam popila kavu, neplanirano.
i fino smo si popričale.

taman sam dojurila doma.
kad je stigla mama s mora.
mi smo si isto fino popričale.

skupila sam tkanine, nedovršene vizitke, nedovršene leptire.
fotić, punjače za sve što se gasi.
otuširala se i krenula u drugi svijet, do gajnica.

onda me tonka tetošila hranama i pićima.
dovršile smo vizitke.
fotkala je ogrlice.
tkaninirale smo se.

dovršile smo leptire.
i reiki br. 3 isto.

pričale smo puno. i crtale smo male priče na oblake.
posadile smo želje za buduće dane.


Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...