petak, 14. srpnja 2017.

meni uopće ništa ne znači što je petak. isto mi je.

ugodan dan.
ugodne temperature.
uredno pohodim kino grič..
uspjela sam malo čitati napokon.
nije mi se dalo. pa me povuklo.

odveli smo ladu napokon u radionu. 
nije se nikome pokavario kuplung.
jučer sam zubarici htjela ispričati to o kuplungu.
ali me zaustavilo što nisam znala kaže li ona spojka, kuplung ili kvačilo.

uglavnom. odveli auto. spremili ga do jeseni.
brbljala sam u autu čovjeku od brckovljana do doma.
štaćeš.
saznao je štošta o obitelji.
mađarskom
trčanju. tuđem ozlijeđenom koljenu.
letenju.
brzini kretanja i uspjehu.
ljetovanju.
pivama.

mama mi je dala japanke, kapu i novac za ulaznicu. 
sve lijepo skupa upakirala.
time je ubila sve izlike.
guglala sam temine
imam 3 dana za pokušam.
ali o tome neki drugi put.
valjda. 

trčanje premještam od srijede.
dolijalo je.

nisam ni tako loša.
prosli put je bilo deset dana odgađanja i 4 pive prije treninga.
sad sam odgađala samo 2 dana i bez pive.
plus potegoh u maksimir.
istrčala 1,5 u komadu prvi put valjda ikad. 
to je mikropomak, ali moj je.

u pismima kaos vlada...
zbrkana evidencija.
morat ću to posložiti.

jučer sam poželjela dozvoliti si da crtam ružno, ali detaljno.
priču, a ne samo sliku.
nadam se da neću na to zaboraviti.

i tak.

Nema komentara:

Objavi komentar

ignoriram, defokusiram, ne pratim...

toni cetinski uporno pjeva. istu pjesmu. lijepo je kad možeš nekoga zamoliti da to radi na ripit. rastrojenost mi je. neka pozitivna. sp...